kvantna kemija, dio kemije koji se bavi primjenom kvantne teorije u kemiji. Njezinim se početkom smatra rad njemačkog fizičara Waltera Heitlera (1904–81) i F. W. Londona iz 1927., u kojem su istraživali kemijsku vezu u ionu H2+ i u molekuli vodika (H2) te ustanovili da su za stvaranje kovalentne veze odgovorne elektrostatske sile. Na rani razvoj kvantne kemije utjecali su F. Hund, Erich Hückel (1896–1980), R. S. Mulliken, F. Bloch, L. Pauling i J. C. Slater. Prva su četvorica razvila teoriju molekularnih orbitala, a posljednja dvojica teoriju valentnih struktura. Istraživanja u kvantnoj kemiji ubrzao je razvoj računalne tehnologije i programskih jezika, a osobito pojava osobnih računala. Najznačajniji su doprinosi kvantne kemije: 1) razjašnjenje naravi kemijske veze i strukture molekula te detaljna analiza reakcijskih mehanizama, 2) mogućnost interpretacije svih vrsta molekularnih spektara. – Prva istraživanja u Hrvatskoj pokrenuo je M. Randić, prvi profesor kvantne kemije (1965) u nas, a poslije su ju predavali i N. Trinajstić, Z. Maksić i T. Živković. Prve knjige na hrvatskom jeziku iz kvantne kemije napisali su D. Grdenić (Molekule i kristali, 1973), N. Trinajstić (Molekularne orbitale u kemiji, 1974), Z. Maksić (Kvantna kemija, 1976) te L. Klasinc, Z. Maksić i N. Trinajstić (Simetrija molekula, 1979).
